*Running before time took our dreams away....*
četvrtak, 13.07.2006.
Summertime
|
Ja virujem svim ljudima koji kažu da je ljeto prekrasno godišnje doba. Ozbiljno.Nemam protiv njih apsolutno ništa i međusobno se skroz uredno podnosimo. Oni mogu bezgranično srat kako je jesen grozna i kako je zima još groznija. Ja se,naravno,ne slažem,ali se također ni ne raspravljam jer je to skroz bezpredmetno. Kad se uspijem prislit otić na more ljudima je čudno šta ja na plaži čitam knjigu. ? Puna mi je kapa toga da mi svi živi prigovaraju zašto ne idem na more i zašto nisam pocrnila. Sad vam lipo kažete da se svi možete jeb.. i da me ostavite na miru jer sam alergična na sunce i,osim ako nemate neopisivu želju za gledanjem zombija,molim vas da mi se skinete sa grbače! Anyway,anyhow,u Splitu je sigurno priko 40 Celzijevih stupnjeva (nemojte slušat barba Vakulu kad vam kaže da je 37,jer oni temperaturu mjere na Marjanu u debeloj hladovini!!!) i ja ne znam kako ću više ovo podnosit!Dođe mi da se zaključam u hladnjaču i ne izlazim iz nje do listopada.Baš kao Mel Gibson u onom filmu di je osta zaleđen pa je kasnije plašia dicu.Btw,i ja bi ovu odvratnu dičurliju iz zgrade tila nečim pristrašit ili ih bar polit kantom pišake sa balkona kao šta je jedna baba svojevremeno napravila. I usput,ja ne želim pocrnit. Oprostite mi ako ne nalazim ništa privlačno u ljudskoj koži kad izgleda kao da se sunčala na špakeru pa je ostala malo duže i zagorila. Malo pretjerujem. Ali,uistinu,uopće mi nije lipo vidit curu od dvadeset godina kad pocrne. Mater kaže da se onda madeži,ožiljci od brijanja i celulit manje vide. Whatever. I da ne zaboravim,kao nedvojbeni klimaks ove neizdržive situacije je to šta mi stari ima reumu pa mu smeta jebena klima,a ja umirem.............................!!!!!!!!!!!!!!!! |
- 12:07 - Komentari (32) - Isprintaj - #
Božje pismo upućeno netom rođenom smrtniku
|
Dragi,dobri čovječe! Sad me dobro poslušaj jer ovo što ću ti reći moraš znati jednako dobro kao što ćeš i jednog skorog dana znati abecedu,tablicu množenja i vezanje cipela. Na ovaj svijet došao si sasvim slučajno.Naravno,tebe ze to nitko nije ni pitao. A zašto i bi?Ti si samo milijunti dio male kapljice koja čini slap sudbine. Dvoje ljudi jednog se sunčanog dana upoznalo na pješčanoj plaži.Zavoljeli su se(možda je bolje da ti odmah odam definiciju ljubavi da izbjegnem eventualnu zabunu do koje bi mogao doći tijekom svoje skromne egistencije: ljubav je «osjećaj» koji su izmislili ljudi jer su jednostavno trebali vjerovati da je svrha seksa nešto više od pukog produžavanja vrste.Koje glupe budale sam stvorio!) i odlučili da će svoju ljubav produbiti ako je stope u zajedničkom,vječnom simbolu tog sunčanog dana kad su se prvi put ugledali. Tako si otprilike nastao ti. Ali ja ti ne pišem ovo pismo da bih ti ispričao kako si nastao nego kako ćeš proživjeti taj dar koji si dobio od tih dvoje prekrasnih ljudi i,naravno,mene – Svemogućeg. Jedino čemu se u životu možeš nadati je to da sam ja bio jako dobre volje devet mjeseci prije tvog rođenja pa sam odlučio da mi ipak ne bi bio prevelik problem da se ustanem sa svog velebnog nebeskog prijestolja i dopišem u tvoje gene jednu zanimljivu stvarčicu zvanu - sreća.E pa vidiš,ako sam se ipak odvažio na taj podhvat onda ti nećeš imati nikakvih problema.Pa,ajde,priznajem,možda onih malih dilema poput...oćeš kupiti crne ili bijele cipele,kako ćeš poljubiti prvog momka/curu i kasnije,oćeš kupiti ljepilo za protezu marke Blendadent ili one druge,kako li se već zove. Ali,obećavam,nećeš se zbog toga puno nasekirati u životu. Ali,međutim,ako ja tog dana nisam bio dobre volje jer mi je RTL televizija otkazala moju omiljenu seriju «Zabranjena ljubav» ili me jedan od anđela jako naljutio pa sam ja,nažalost,smetnuo s uma dopisati sreću u tvoje gene,eh,onda ti se crno piše. Ako ti bude dobro i lijepo u tvojih cca 75 godina života (do iznimke u duljini tvog života može doći ako te slučajno pokupi auto u 18. godini – baš na tvoj rođendan – ali,nemoj mene za to kriviti,što da ti kažem?Sranja se događaju i najboljima.),onda možeš samo zahvaliti dragom Bogu što je bio tako milostiv i obazriv prema tebi.Ako ti slučajno ne bude dobro kroz to vrijeme,ispričavam se.Ako te slučajno zadesi neka moderna neizlječiva bolest,smrt voljene osobe ili ti ono za što živiš u sekundi nepovratno nestane pred očima,mogu ti samo reći C'EST LA VIE!Ali,upamti,dobri čovječe,bez obzira na sranja koja ti se dogode u životu,bila ona razmjera černobilske nuklearne katastrofe,NI SLUČAJNO,upamti,NI SLUČAJNO,nemoj da ti padne na pamet samoubojstvo jer ako to tvoja poremećena tikvetina ipak odluči napraviti neka pritom ne zaboravi da,pošto je to kukavički čin,neće biti dostojna ni onog komada zemlje na kojem bi inače počivala da je život okončala Božjom,a ne svojom voljom. Također ti moram napomenuti da na kuglu zemljsku inicijalno dolaziš sa štreberskom misijom.Moraš učiti,završiti fakultet i ako je moguće,doktorirati.Ukratko,uloži sve svoje snage u akademsko obrazovanje,a ako se slučajno kasnije dogodi da ti sve to nekako propadne(jer u životu ti ja ama baš ništa ne mogu zagarantirati),nemoj kriviti milostivog Gospodina jer,ponavljam,sranja se događaju i najboljima. Da zaključim,dragi moj čovječe,ovaj zemaljski život samo je žrtva koju moraš priložiti na moj velebni nebeski oltar i,ako ja budem zadovoljan,valjda ti mogu dopustiti da hodaš do mene u Kraljevstvu Nebeskom. I nemoj slučajno da ti padnu na pamet one fensi-šmensi moderne fore poput ateizma ili agnosticizma jer ću te ravno poslati u samostan na jedno dobro,staromodno pranje mozga i bit ćeš nagrađen jezikovom juhom. Voli te tvoj Bog, Nebeski dvori 58 24 000 Nebo MOJE KRALJEVSTVO P.S. Nemojte me krivo shvatit,virujem ja u Boga,ovo je samo moja interpretacija ljutnje koje ponekad osjećam prema Njemu... |
- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 Pink Floyd High Hopes Beyond the horizon of the place we lived when we were young In a world of magnets and miracles Our thoughts strayed constantly and without boundary The ringing of the division bell had begun Along the long road and on down the causeway Do they still meet there by the cut There was a ragged band that followed in our footsteps Running before time took our dreams away Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground To a life consumed by slow decay The grass was greener The light was brighter With friends surrounded The nights of wonder Looking beyond the embers of bridges glowing behind us To a glimpse of how green it was on the other side Steps taken forwards but sleepwalking back again Dragged by the force of some inner tide At a higher altitude with flag unfurled We reached the dizzy heights of that dreamed of world Encumbered forever by desire and ambition There’s a hunger still unsatisfied Our weary eyes still stray to the horizon Though down this road we’ve been so many times The grass was greener The light was brighter The taste was sweeter The nights of wonder With friends surrounded The dawn mist glowing The water flowing The endless river Forever and ever Pink Floyd Poles Apart Did you know...it was all going to go so wrong for you And did you see it was all going to be so right for me Why did we tell you then You were always the golden boy then And that you’d never lose that light in your eyes Hey you...did you ever realize what you’d become And did you see that it wasn’t only me you were running from Did you know all the time but it never bothered you anyway Leading the blind while I stared out the steel in your eyes The rain fell slow, down on all the roofs of uncertainty I thought of you and the years and all the sadness fell away from me And did you know... I never thought that you’d lose that light in your eyes Hello…Is that Charlie? Hello Charlie…Great! Pink Floyd Wish you were here So, so you think you can tell, Heaven from Hell, Blue skies from pain, Can you tell a green field? From a cold steal rail, A smile from a veil, Do you think you can tell? Did they get you to trade? Your heroes for ghosts Hot ashes for trees, Hot air for cool breeze Cold comfort for change Did you exchange? A walk on part in a war, for a lead role in a cage? How I wish, how I wish you were here, We're just two lost souls, Swimming in a fish bowl Year after year, Running over the same old grounds What have we found? The same old fears, Wish you were here…. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||